†† The_LoS†_Soul ††

Sve je dobro...

Ne..nije...

Sve je savrseno =)

Volim i voljena sam...
Sigurno...


=)

Uzivajte svi...

S ljubavlju Vasa Charmy... =)

Svitanja bez tebe puna su praznine...

Male stvari cine zivot moj...
A ti si jedna od malih stvari koje mi upotpunjavaju zivot...
Fali mi poljubac tvoj...
Iz dana u dan sve vise...

Mi...
Ostali smo zajedno...
Jos pisemo price o nama dvoma...

Jos ispunjavamo nase zajednicke stranice...
Brisem gumicom one crne mrlje ...
Sto kvare te divne stihove...
I sto remete ljepotu poezije...

Jos smo samo MI...

Jos smo samo TI i JA...

Daleko od ostalih...
Daleko od lazi...
Daleko od prica...
Daleko od mase...

Budi uvijek blizu...
Ne ostavljaj me...
Za ruku me primi...
Suze mi brisi...
Na licu osmijeh mi donesi...

Vazno mi je samo da negdje postojis...
Da postojis i da me volis...
Da smo ispod istog neba...
I da si uz mene kad mi to treba...

Budi mi uvijek blizu...
Svaki dan mi uljepsaj...
I kad zivot preokrene stranice zivota...

Budi mi blizu...



Shot at 2007-07-29

Oprostite mi na nejavljanju...

Obecavam sutra novi post...

Obecavam sutra posjete vasim blogovima...

Ali jednistavno nisam mogla nista...

Osjecam neki cudan osjecaj unutar sebe...

Osjecam neku gadnu promjenu...
Promjenu necega...

Cega neznam...

Dokucivam...

Citamo se sutra...

Tako sam umorna vise od svega...

Rijesene su neke stvari...

Ali sada sam tako iscrpljena...

Samo bi prespavala sve dogadjaje...

Sve promjene...

Sve godine...

Idem da tonem u san...

Na cemu smo mi ???


Al znaj...
Da volim te neopisivo ... =(

Mislis da te tjeram od sebe...

Ja te zelim pokraj sebe...

Jer znacis mi previse...

Njegove ledene ruke

diraju bescutnost mog pogleda,

kao stvorovi u paukovoj moci

zaplicemo se u mrezu zivota

i tonemo...

Krakovi skrsene svjetlosti

spustaju se na nasa lica,

vrelina sumraka krade nam zelje,

crveni cvjetovi mirisima

guse nasu stvarnost...

plesemo na vjetru,

ljuljamo se,

drhtimo na rubovima,

tek sjene smo u vasim ocima...

Krade mi osmijehe

svojim otrovnim poljupcima,

zatvara oci

neponovljivim lazima...

Naizgled sigurna u njegovom narucju,

gusim se...

poput zmije obavija se oko mog bica

i ne odlazi...

Zelim da nestane,

ali moje usne i dalje

izgovaraju njegovo ime...

Leptiri na crnom nebu???

Ne, sismisi...

Zaplicu se u nase misli,

pozivaju na predaju...

Zar vrijeme je??

Raspadnuti lesevi,

duboko pod zemljom sad smo,

u carstvu crva,

u nemilosti mraka...

Dosegnuvsi konacni stupanj

ljudskog postojanja,

UBILI SU NAS...



Shot at 2007-07-22